Arhiva

< 2021 >
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12

Odrastanjem nagomilane stvari utjelovljuju naš osjećaj samopoštovanja i identiteta, postajući vanjski spremnici sjećanja, odnosa i putovanja. "Kuća nije samo posjed ili struktura bezosjećajnih zidova. Ona je produžetak mog fizičkog tijela i osjećaja koji odražava tko sam bio, jesam i želim biti.'

Kako se gomilaju, stvari su sve prožetije našim identitetima i sve su nam dragocjenije. Ljudi čije su stvari uništene u katastrofi su traumatizirane pate od osjećaja gubitka identiteta. 

Ipak, postoje prilike u kojima se svjesno rješavamo stvari. Situacije poput napuštanja studentskog života, preseljenja ili razvod ujedno su šansa za novi početak. Stare stvari odbačene poput ogrtača potiču rođenje novog identiteta. U Fight Clubu, problematični Tyler Durden doživljava požar u stanu oslobađajućim. 'Tek nakon što ste izgubili sve, možete učiniti bilo što', kaže.

Naš je odnos sa stvarima usred velikih promjena. Prašnjave glazbene i književne zbirke digitalno formatirane čuvamo u "oblaku". Nekada smo identitet izražavali  kroz modne preferencije i rekvizite, danas ga zamjenjujemo internetskim identitetom. Jastvo se, doslovno, proširilo na tehnologiju, a Google se ponaša poput naše memorijske proteze. Ukratko, odnos prema stvarima, posjedu i robnim markama ostaje važan kao i prije, samo se priroda odnosa mijenja.

U psihologiji prevladava mišljenje da nam materijalizam ne služi za dobrobit. Istraživanje Tima Kassera (na Knox Collegeu) i drugih otkrilo je povezanost između držanja materijalističkih vrijednosti, depresivnosti i sebičnosti te lošijih međuljudskih odnosa. Kasser je pozivao na revoluciju zapadnjačke kulture, pozivajući na promjenu s društva usmjerenog na stvari u društvo usmjereno na osobu. Nadalje, istraživanja su pokazala su da kupovina iskustava čini ljude sretnijima od kupovine materijalnih proizvoda.

Kako ovu teoriju uskladiti s idejom da su stvari dio našeg 'proširenog ja', vitalnog spremišta naših sjećanja i identiteta? Psiholozi suprostavljenog razmišljanja kažu da materijalizam nije sam po sebi loš, već ovisi o unutarnjim motivima u mjeri u kojoj su stjecanja motivirana unutarnjim ciljevima pripadnosti, ponosa i samonagrađivanje, u tome slučaju pridonosi blagostanju. 

Za koje ste stvari/objekte najviše vezani?

Odrastanjem nagomilane stvari utjelovljuju naš osjećaj samopoštovanja i identiteta, postajući vanjski spremnici sjećanja, odnosa i putovanja. "Kuća nije samo posjed ili struktura bezosjećajnih zidova. Ona je produžetak mog fizičkog tijela i osjećaja koji odražava tko sam bio, jesam i želim biti.'

Kako se gomilaju, stvari su sve prožetije našim identitetima i sve su nam dragocjenije. Ljudi čije su stvari uništene u katastrofi su traumatizirane pate od osjećaja gubitka identiteta. 

Ipak, postoje prilike u kojima se svjesno rješavamo stvari. Situacije poput napuštanja studentskog života, preseljenja ili razvod ujedno su šansa za novi početak. Stare stvari odbačene poput ogrtača potiču rođenje novog identiteta. U Fight Clubu, problematični Tyler Durden doživljava požar u stanu oslobađajućim. 'Tek nakon što ste izgubili sve, možete učiniti bilo što', kaže.

Naš je odnos sa stvarima usred velikih promjena. Prašnjave glazbene i književne zbirke digitalno formatirane čuvamo u "oblaku". Nekada smo identitet izražavali  kroz modne preferencije i rekvizite, danas ga zamjenjujemo internetskim identitetom. Jastvo se, doslovno, proširilo na tehnologiju, a Google se ponaša poput naše memorijske proteze. Ukratko, odnos prema stvarima, posjedu i robnim markama ostaje važan kao i prije, samo se priroda odnosa mijenja.

U psihologiji prevladava mišljenje da nam materijalizam ne služi za dobrobit. Istraživanje Tima Kassera (na Knox Collegeu) i drugih otkrilo je povezanost između držanja materijalističkih vrijednosti, depresivnosti i sebičnosti te lošijih međuljudskih odnosa. Kasser je pozivao na revoluciju zapadnjačke kulture, pozivajući na promjenu s društva usmjerenog na stvari u društvo usmjereno na osobu. Nadalje, istraživanja su pokazala su da kupovina iskustava čini ljude sretnijima od kupovine materijalnih proizvoda.

Kako ovu teoriju uskladiti s idejom da su stvari dio našeg 'proširenog ja', vitalnog spremišta naših sjećanja i identiteta? Psiholozi suprostavljenog razmišljanja kažu da materijalizam nije sam po sebi loš, već ovisi o unutarnjim motivima u mjeri u kojoj su stjecanja motivirana unutarnjim ciljevima pripadnosti, ponosa i samonagrađivanje, u tome slučaju pridonosi blagostanju.