Nedavno preminuli poznati zagrebački psihijatar Robert Torre govori u intervjuu prilikom izlaska knjige "Ima li života prije smrti":
Iza samoće, koja je ključna, ide rad, kao druga najvažnija vrijednost. Onda ide prijateljstvo, a tek onda roditeljstvo te, iza roditeljstva, bračna ljubav. To je klasifikacija važnosti. Prijateljstvo je najvažniji odnos, jedini koji nastaje iz slobode, iz izbora. Društvu ne treba prijateljstvo, to je višak koji nastaje iz slobodnog izbora. Taj izbor nije opterećen ni s čim, nikakvim nagonom. Slijede niži odnosi, među kojima je i roditeljstvo. Jer, roditelj voli dijete bez obzira na sve, ne zato što je dobro, kvalitetno ljudsko biće, nego jednostavno zato što je njegovo. Onda slijedi ljubavni odnos...
Jako malo spominjete ljubav.
- Čuj, ljubav čovjek može istinski iskreno spominjati do 30., nakon 50. sve je to malo tanje. Ljubav i ljubavni odnosi su uvjetovani nagonom. Magnetizam ženskog međunožja je... jak. Koliko je važno prijateljstvo - na to čovjek dođe tek kad nadođe i koja godina, kad se snaga donje glave stiša. I to tako mora biti, kada bi netko s 20 godina to mogao prihvatiti, ljudi bi izumrli. Još dvije generacije i - više nas nema.