Cancel culture, also known as callout culture, is the removal (“canceling”) of support for individuals and their work due to an opinion or action on their part deemed objectionable to the parties “calling” them out.
Je li zaista došlo vrijeme za otkazivanje takozvane kulture otkazivanja, mnogo poznatije po svom originalnom nazivu, cancel culture?
Da bismo dali odgovor na to pitanje, moramo prvo utvrditi što je točno ta kultura otkazivanja i kakve su njene posljedice na današnje društvo. U biti, prvo treba odgovoriti na pitanje postoji li uopće kultura otkazivanja? Kao i za mnogo stariji pojam političke korektnosti, mnogi ljevičarski političari, aktivisti i komentatori tvrde da je naprosto riječ o pozivanju ljudi na odgovornost za uvredljivo ili huškačko ponašanje i retoriku, promicanje netrpeljivosti prema rasnim, vjerskim, rodnim i seksualnim manjinama, odnosno o govoru mržnje. Autori Novosti, vodećeg hrvatskog ljevičarskog medija, definirali su ga u nedavnom članku o otkazivanju Meštrovićeva spomenika u Chicagu naprosto kao “pokušaje da se s važnih javnih funkcija maknu rasisti i seksualni zlostavljači”. Nešto točniju definiciju kulture otkazivanja ponudio je novinar Forbesa: "U njenom najgorem izdanju, radi se o tome da grupe koje ne odgovaraju nikome uspješno vrše pritisak kako bi kaznile nekoga zbog onoga što smatraju pogrešnim mišljenjem". A ta kriva mišljenja su, barem u suvremenoj inačici kulture otkazivanja, u pravilu pogrešna jer nisu dovoljno progresivna.
“Odijevaj se kako god želiš. Zovi se kako god hoćeš. Spavaj s bilo kojom odraslom osobom koja te želi, dobrovoljno. Živi svoj najbolji život u miru i sigurnosti. Ali tjerati žene da ostanu bez posla zato što kažu da je spol stvaran?”, napisala je J.K.Rowling u tweetu, u reakciji na otpuštanje još jedne Britanke, Maye Forstater, zbog toga što je izrazila stav da je spol, kako muški tako i ženski, nepromjenjiva biološka činjenica i da borba protiv spolne diskriminacije ovisi o tome da priznajemo postojanje spola kao takvog, iako svatko ima pravo na vlastito izražavanje rodnog identiteta bez straha i diskriminacije. Na Twitteru je bila izložena gnjusnoj i neosporno šovinističkoj hajci, uz izraze poput “kuja”, “kurva”, “vještica s osušenom pizdom koju treba jebeno udariti" i koja “može popušiti moj veliki transrodni kurac”. U najmanju ruku neukusan hešteg #RIPJKRowling postao je lani viralan, odnosno trending.
A onda dolazimo do zaista bizarnih primjera s kojima je sve teže razlikovati stvarnost od satire:
- Pepe Le Pew, karikirani lik tvora iz legendarnih crtanih filmova Looney Tunes, izbačen je iz novog nastavka filma Space Jam zbog toga što "promiče kulturu silovanja"
- glumica Gina Carano koju je Lucasilm izbacio iz svoje serije Mandalorian jer je u tvitu usporedila progon Židova u nacističkoj Njemačkoj s današnjom mržnjom prema političkim neistomišljenicima
- kultna britanska humoristična serija Fawlty Towers s Johnom Cleeseom u glavnoj ulozi, čiju je jednu epizodu BBC izbacio iz svoje streaming-ponude zato što se Cleeseov lik šali s Drugim svjetskim ratom i glumi Hitlera
- filmski klasik Gone With the Wind koji je HBO Max izbacio iz ponude zbog "bolnih stereotipa o Afroamerikancima"
- božićni klasik Fairytale of New York legendarnog benda The Pogues, koju radio 1 BBC-ja sad pušta u editiranoj verziji, bez spornog stiha You cheap lousy faggot
- šest knjiga najpoznatijeg američkog pisca za djecu, Theodora Seussa Geisela odnosno dr. Seussa, koje izdavač povlači iz tiska, također zbog navodnih rasističkih karikatura, nakon čega je prodaja tih knjiga na Amazonu skočila za nekoliko tisuća posto
- marka riže Uncle Ben's koja je postala Ben's Original i izgubila svoj poznati logo s fotografijom Afroamerikanca, opet zbog rasnih stereotipa.
Da je otkazivanje izmaknulo kontroli, očito su zaključili i potpisnici otvorenog Pisma o pravdi i otvorenoj debati", objavljenog u srpnju prošle godine u američkom časopisu Harper's Magazine, uslijed velikih antirasističkih prosvjeda povodom policijskog ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda.
"Slobodna razmjena informacija i ideja, životna snaga liberalnog društva, svakog dana sve je više sužena. Dok to očekujemo od radikalne desnice, cenzurstvo se također širi po cijeloj našoj kulturi: netolerancija suprostavljenih pogleda, moda za javnim sramoćenjem i izopćavanjem i tendencija svođenja kompleksnih političkih pitanja na zasljepljujuću moralnu sigurnost...."
cijeli tekst