Nitko ne voli snobove - osim drugih snobova. Pa ipak, na nekoj razini, u svakome od nas čuči malo snobizma.

Snobovi dolaze u raznim oblicima, veličinama i formama. Postoje vinski snobovi. Modni. Umjetnički snobovi. Intelektualni. Glazbeni snobovi. Gastro snobovi. Snobovi koji prosuđuju ljude na temelju toga gdje žive ili gdje su išli u školu. I tako dalje. Ponekad su te posljednje dvije vrste snobizma ono što ljudi prvo pitaju kada upoznaju nekoga novog; način da ih se financijski ili intelektualno procijeni.

Inzistiranje na vlastitoj superiornosti ili superiornosti vlastitih standarda ponašanja ili zanata nije isto što i snobizam. Pa koja je razlika? Snobizam je obilježen uživanjem u samoj superiornosti, u pripadnosti ekskluzivnoj skupini. To je uživanje u ekskluzivnosti, dok divljenja vrijedno inzistiranje na vlastitim višim standardima u usporedbi s tuđim može proizaći iz jednostavne ljubavi prema većoj izvrsnosti. Ova potonja karakteristika nije zabrinuta za status u odnosu na autsajdera, već za veću izvrsnost. Lijek za intelektualni snobizam je pravo poštovanje intelektualnih dobara gdje god ona potjecala.

”