Jedan jedini put u karijeri smo kao bend zakasnili. Bilo je to prije 25 godina, zakasnili smo u Čitluk. Krenuli smo na knap i putem nam je pukla guma. Došli smo daleko iza ponoći u klub, gazda nam je uzeo pola honorara. Da, to je jedini puta da smo negdje zakasnili. Obično uvijek neki kurac čekamo, ovaj način života i posao je 97% nekog kurca čekanja i ostalo je ajmo reć šljaka. Obzirom na sve jebeno smo plaćeni, ali zaslužili smo svaki cent. Mi smo skupi čekači!
važna napomena: kad vam negdje piše "koncert u tolko i tolko" a bend izađe pola sata kasnije - valjda ste već toliko upoznati - to nikad nije zbog nas. Dosta je razloga prolongiranju početka i uvijek je to isključivo odluka organizatora koji bendu govori "pričekajte još 10min", "još 15 min" i sl. Ili je klub sold out i njih pola još nije ušlo (dakle vi kasnite) ili se čeka da se napravi neki okejčić promet na šanku prije svirke, ili, ono falabogu najrjeđe - daje se neko vrijeme da se još napuni klub jer se na vratima još nešto karata može prodati. Uglavnom, mi u venue dolazimo na tonsku satima prije giga (na festivale headlineri dolaze prvi, nekad i 10 sati prije svoga slota, a oni koji sviraju prvi tonsku imaju zadnji), tamo smo, i jedini nam je interes početi što prije, po mogućnosti u točno dogovoreno vrijeme. Nekih neozbiljnosti u našim godinama više nema. u backstageu je ili vruće ili hladno ili tijesno ili dozlaboga bezveze. Znači, ne kasni nam se, ni u kojem slučaju.
- Većina ljudi mrzi kasniti i pokušali su mnogo puta to ispraviti. No ljudi to ne razumiju. Misle da to radite kako biste iskontrolirali stvari, ili da ste sebični i bezobzirni. No stvar je puno složenija nego se čini - kaže DeLonzor.
U studiji koju je provela na sveučilištu San Francisco na 225 ispitanika otkrila je da oko 17 posto njih kronično kasne. Među njima je pronašla gotovo identične obrasce ponašanja. Ljudi koji su kasnili skloniji su odugovlačiti više, a imaju i probleme sa samokontrolom, što znači da su skloniji navikama poput prejedanja, opijanja, kockanja ili impulzivnog trošenja novca. Pokazivali su i sklonost adrenalinskim aktivnostima te teškoćama u koncentraciji, piše Huffingtonpost.
- Ljudi koji kronično kasne često se hrvaju s anksioznošću, neodlučnošću ili drugim psihološkim stanjima - govori psihologinja Pauline Wallin iz Camp Hilla u Pennsylvaniji.
DeLonzor opisuje sedam vrsta ljudi koji kasne, ali većina ih spada u tri kategorije:
1. "Poštivatelj" rokova. Uživa u rješavanju problema u zadnji tren. Često tvrde da dobro funkcioniraju pod pritiskom. Ponekad je teško takvu osobu motivirati ako nema krize čak i kad to znači da kreiraju vlastitu. Jurnjava s jednog sastanka na drugi, njihov je način zavaravanja dosade.
2. Proizvođač. Treba obaviti što više stvari u što manje vremena. Takve se osobe bolje osjećaju kad križaju zadatke s liste. Proizvođači imaju tendenciju da podcjenjuju količinu vremena koje im je potrebno za rješavanje problema. Mrze gubiti vrijeme, pa će si sami isplanirati svaku minutu u danu. Smatraju da moraju obaviti "još jedan zadatak" i to je samo tehnička mogućnost za zadovoljavanje nekog psihičkog poremećaja.
3. Rastreseni profesor. Lako ih je omesti. Smatra se da rastresenost ima genetsku osnovu i varira od totalnog gubitka pažnje do nezapažanja sitnica. Oni mogu gubiti ključeve, zaboravljati imena i dogovore.