Osamdesete su na ovim poljanama jako cijenjena roba i dandanas. Je li tome tako zato što fejs teroriziraju pedeset + godišnjaci koji su na tom desetljeću ključno odrastali i formirali svoj ukus pa nam se čini da je taj njihov ukus i jedini relevantan (huh, nije!) ili je ipak riječ o razdoblju koje je iza sebe ostavilo pjesme i izvođače čiji je pečat nepotamnjen do dandanas. namjerno neću ulaziti u kmečavo površno etiketiranje "boljih vremena".

Ima jedna ogromna prednost osamdesetih (i ranijih dekada pop muzike) pred svime što je nakon njih nadolazilo. To su, pogotovo uspoređujući sa današnjicom, vrlo sporovozna vremena, zaista si imao mogao dati šansu, pa čak i dvije tri pet nečemu što ti i nije leglo na prvu, a što se pokazalo kasnije ključnim za formiranje ukusa. I nisi bio bombardiran svakosekundno najraznijim distrakcijama pažnje. Stigao si se posvetiti, stigao si uživati. Sve to stvaralo je Potrebu, rađalio je Želju, uzrokovalo Nedostatak, sve do jednog pojmove koje danas gotovo ne poznajemo.