"Dugme je promoviralo seljaštvo, uništilo rokenrol"
"On je lopov, sve što je potpisao je ukrao"
"On je privatno užasan čovjek"

To su tri vršne točke kad se negativno, a to je čest slučaj, priča o Bregoviću.
Upravo te tri točke tvore trokut jedinstvenog autorskog potpisa, i vjerojatno su baš one zaslužne za činjenicu koju malo tko može poreći - Goran Bregović je najuspješniji pop autor s južnoslavenskih prostora u svijetu - do današnjeg dana. Možda će ga, vjerojatno hoće, netko ubuduće i prestići, biti uspješniji, ali to će biti neko drugo treće i stoto vrijeme. I neće nam taj novi poredak biti važan.

Moje je formativno djetinjstvo, ono od desete pa do osamnaeste usko vezano uz Bregovićev rad, konkretno uz Dugme. Blesavo mi je to skrivati, za mene je on najveći svih vremena ovih prostora. U nekoj opančarskoj zemlji najprije je uspio zavesti, prevariti tu slinavu žgadijicu i prodati im muda pod bubrege, prodati im ispod stola krcatog narodnjacima rokenrol, a potom je, silom prilika jer je rat sve potaracao, narodnjak (kroz romsku tradicionalu) prodao po cijelom svijetu u formi world musica. Kakav mastermind i prevarant, majstorski!
Možemo tako zaključiti, a možemo i drugačije.

Eh, da je to tako lako, onda bi svako, zar ne?

Sve bi to bilo tako cinički i posprdno zaokruženo u trokut s početka priče da te neke pjesme nisu fenomenalne. Ove s anketnog popisa, naprimjer.

I tu priča, barem za mene, poprima neki drugi tok, neki drugi miris, a može i mirno završiti.