Prva ploča, prva prava ploča koju sam dobio bila je "Parallel lines" grupe Blondie, ako ne računamo zlodjela orguljaša Romana Butine i "Duo Baccara" koje sam prije toga dobijao za rođendane  od frendova  i rodbine koji su s vremena na vrijeme uspijevali prošvercati kakav pop komad ispod budnog oka mojih naci hnk- operno - klasičarskih staraca. Ipak je mali Dudo svirao Bacha u Vatroslav Lisinski muzičkoj i njegove se mlađahne uši nisu smjele prljati deračinama. I onda, za 12. roćkas konačno ga je zakucao moj krsni kum Krsto i kupio mi najbolji poklon ikada.

Nešto kasnije, hvatajući Kraljića po zagrebačkim klubovima skužio sam da mi se njegov rezervni bend "Modesty" puno više dopada od DumDumBoysa, naravno, isključivo zbog crvenokose Nikoline. Još malo kasnije definitivno sam se zatreskao u Varju iz Korowa Bara. Ispuštala je monstruozne krikove i bila najnajljepša ikada od sviju. (Pa i Katarinu sam ponajviše zavolio zbog Megi, nećemo se lagati)

Bandovi s curama prate me sve do danas kada su mi (nažalost rasformirani) Alabama Shakes Brittany Howards često jedan od dva benda koja uopće slušam. Da, drugi je ponekad Portishead, haha.

Stoga, bar što se mene tiče, ova je anketa sasvim logična i jedino me čudi kako je se nisam dohvatio već puno prije.