debut albumi najduže se spremaju - otprilike otkad se rodiš. riječ je obično o iscjedku djetinjstva i nevinosti, tako da je izdavanje prvog albuma ujedno i iskustvo skidanja junfa nakon čega više ništa nije isto. ziher si jeben, nešto manje je izvjesno jel ti pritom jebeno.

odjednom umišliš, wow, pa ja bi ovo mogao raditi, kad kažem raditi zapravo mislim ništa ne raditi, podeflorirati sve te djevojčice i zajebavati se cijeli život po tourovima i tulumima. mislim, ako ti to nije nit vodilja, buraz ostavi se ćoravog posla. na prvom je albumu zadnji čas da ti i tvoj Pimpolleto preletite stratosferu, poslije je kasno jer čeka te drugi, da ne velim treći i petnaesti album, ima vremena da padneš u bed.

da tu nije riječ samo o mojem iskustvu, prisnažit će ulomak o Surfer Rosa, prvijencu Pixiesa:

Watts-Russell later recalled: “They were friendly, enthusiastic, polite people who were just genuinely [thrilled] somebody was going to put their record out. I don’t think they knew much about 4AD at all. The only thing I remember from my first meeting with them was Joey saying: ‘All I care about is that you make me famous in the Philippines, because the chicks are really pretty’. That’s probably the most I ever heard Joey say, really…”