ELEKTRIČNE GITARE su gotovo iscurile iz današnje komercijalne muzike, ili su nebitnije nego ikada. bubanj i bas, rhythm and groove su bog i otac, sve ostalo je tu "ako baš mora". početku ovog millenija dominantan je naglašeni tribal prizvuk.  

jesu li gitaristički dinosarusi  skraja šezdesetih i sedamdesetih zametnuli negdje pokoje jaje? kako danas zvuči električna gitara? na listi su, po našem mišljenju, ponajbolji gitaristi(ce) današnjice, važan je kriterij da su ne samo živući nego i aktivni.

zamolih šineca da nabroji svoje prangijaške favorite, po mogućnosti mlađe od pleistocena. veli "bolje da si me za saksofoniste pitao, fakat, svi koje slušam su 60+". ha, ništa, rekoh, onda ću morati sam. al otkud da krenem, i kako da sastavim popis bez santane? :-)

kaže Santana, ljut što ga nisam uvrstio:

Melody is immediate to the molecules. Molecules don’t need ABCs to understand. Melody goes right to the cells. It rearranges the molecules, and those are the melodies that I like. Sound is a very, very immediate tool to correct and bring balance, between good and evil, between the halos and the horns. By sound, you can correct the sickness of this planet. Not by religion or by politics. By sound. I am honored to work with sound and vibrations. Those are my fields.