VAŽNOST BUBNJARA U SVEMIRU
Kraljića sam dovukao lako - samo je trebalo skupiti muda, otići na 14..kat nebodera, pogledati se s njim po prvi puta u životu fejs tu fejs i već je bio sa mnom na htv-u i glumatao da svira gitaru na "išo čedo u dućan".
borščaka je automatski povukao sa sobom, ovaj nije ni znao što ga je snašlo.
e, i tu je malo stalo. naime, sve imamo, gitaru bas glas, sredit ćemo i damira gornika (počivao u miru, prijatelju!) za drugu đitru, al nemreš imat bend bez bubnjara.
šparka koji je tada drummario po dum dum boysima s ovom trojicom i glasio za najboljeg punkerskog bubnjara kojeg si uopće u svojoj zapruđanskoj tikvi mogu zamislit bio je znatno tvrđi orah. pozvati šparku u još nepostojeći bend nije bila mala zajebancija, prošlo je više tjedana do početka pregovora, odnosno do trenutka kad je taj laf uopće imao vremena s nama sjesti u utrinsku "Zadnju šansu", kako se indikativno zvala birtija di smo se nalazili. ("Nije u Bureku sve", kaže ona pjesma)
Uglavnom, taj Šparka je morao malo puno razmisliti nakon moje ponude, a za ponudit sam imao doslovno. 25 pjesama na klaviru koje nikad nitko nije čuo i točno nula minuta iskustva u bandu do svoje 26. dakle ništa.Tresao sam se ko šibica od neizvjesnosti. Ne da se njemu zajebavat, a ne moramo ni spominjati da je on mlađi buraz najvećeg Šparke u svemiru, Smiljana Paradiša iz Psihomoda, što cijelom slučaju, barem s moje strane, daje na ogromnoj važnosti i pomalo otežava inače lakša rješenja i dogovore. Pregovorili su se odužili, krenuli smo s nekim drugim dječacima, barem privremeno, dok se paradiš junior ne odledi u svojim stavovima. Drž ne daj, povuci potegni, nekako smo se pogodili, zaboravio sam točno kada što i kako.
Šparka je sljedećih 9 godina proveo u Pipsima. Stalno kasnio na probe, svako malo bolestan, volio se i zaljubit i imat ljubavne probleme, a s većinom ideja oko bubnja nismo bili na istoj ravni, pita se čovjek "što je zbližili nas?".
Ipak, nikome, ali nikome nije na kraj pameti bilo zahvaliti se Šparki na suradnji. Jer vrlo jednostavno, boljeg nećemo naći, a bez benda, ogromna je šansa, ostat ćemo istočasno. Prevedeno, sve mu se toleriralo jer naprosto bio je najvažniji član. Bez pravog drummera nema benda, uzalud nam solaže i pubertetski tekstovi.
I fun fact za kraj. Kad su Tićo i Kraljić napustili bend, pogodite ko je sa mnom plakao na parkiralištu ispred zgrade u Pruđu u njegovom autu.
Pogodili ste.
Volim Šparku!