Arhiva

< 2020 >
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12

Sveže amputirana ruka Satrijanija

Davor Viduka je na fejsu nedavno imao status o imenima bandova. Neki od spomenutih ne samo da nisu imali koncert nego nikad nisu imali ni probu ;)))) Ali su zato tim imenima bržebolje, dok još postoje da ih vječno zapamte, sprejem zasrali sve zidove u kvartu ;)))) Ipak je najvažnije od svega dati si neko spektakularno ime.
Koga i čega se sve ljudi nisu dosjetili u komentarima njegovog statusa, nužno mi se bilo prisjetiti i svog djetinjstva i kak je tekao razvoj do Pipsa. Od desete sam pisao pjesme, al vjerujem tamo negdje s petnaestom sam samoga sebe poćeo nazivati bendom. Koliko se sjećam, išlo je po fazama - u vrijeme "novog romantizma" zvao sam se Exotic Tabac, kasnije Obala Crvenookih Majmuna, pa nakratko Nebeske Pidžame. Zbog ozbiljnosti projekta držao bih se jednog imena barem godinu dana, napravio 30ak pjesama i izdao 3 sobna albuma na tdk kazeti, održao 2 koncerta u dnevnoj sobi za frendove iz razreda i polako zaključivao karijeru pa otvorio novu stranicu s još glupljim imenom. Imao sam frenda u tadašnjem vrlo čitanom "Poletu" gdje bi on, između recenzija stvarnih bandova i stvarnih albuma, novih Floyda ili Kajagoogoo mrtvohladno uvalio i recenziju izmišljene ploče Obale Crveenookih Majmuna "Čudnije od sranja" i "Narkomanija kao društvena zbilja".
Finalno, kao PipsChips&Videoclips, to je već legendarna scena, uprizorio sam se Kraljiću na vratima njegove gajbe na 14. katu i pozvao ga da svira u nepostojećem bandu.
PipsChips&Videoclips teško je strpati na bilo koji plakat osim jumboa, tako da su slova znatno manja i vidljivija od ostalih. Nikad nisam pristao skratiti na Pipsi. A da ne velim, kad su promotori konačno usvojili pravi poredak riječi (a ne recimo Pips Klips Videočips) do dan danas je nepremostiv problem da se ime piše bez razmaka (i zareza) između znakova, velikim početnim slovima riječi i sa simbolom za "&".

Uzmemo li da je 94,7% svih imena bandova ikada fascinantno glupo (ostavljam 5,3% puke teorije da je ime nekog banda za kojeg nikad nisam čuo "pametno") najluđe je da prema nekima sa super blentavim nazivima gajimo gotovo strahopoštovanje, dovodeći ih u direktnu vezu s mnogočime bez čega bi naše ovozemaljsko putovanje bilo posve drugačije, nekmoli promašeno. 

Na kakvim djetinjim forama zapravo leže naši životi, zar ne? Sjetite se toga sljedeći puta kad taj život počnete shvaćati ozbiljno. Recimo, odmah sada.

Najjače ime za bend je...

Sveže amputirana ruka Satrijanija

Davor Viduka je na fejsu nedavno imao status o imenima bandova. Neki od spomenutih ne samo da nisu imali koncert nego nikad nisu imali ni probu ;)))) Ali su zato tim imenima bržebolje, dok još postoje da ih vječno zapamte, sprejem zasrali sve zidove u kvartu ;)))) Ipak je najvažnije od svega dati si neko spektakularno ime.
Koga i čega se sve ljudi nisu dosjetili u komentarima njegovog statusa, nužno mi se bilo prisjetiti i svog djetinjstva i kak je tekao razvoj do Pipsa. Od desete sam pisao pjesme, al vjerujem tamo negdje s petnaestom sam samoga sebe poćeo nazivati bendom. Koliko se sjećam, išlo je po fazama - u vrijeme "novog romantizma" zvao sam se Exotic Tabac, kasnije Obala Crvenookih Majmuna, pa nakratko Nebeske Pidžame. Zbog ozbiljnosti projekta držao bih se jednog imena barem godinu dana, napravio 30ak pjesama i izdao 3 sobna albuma na tdk kazeti, održao 2 koncerta u dnevnoj sobi za frendove iz razreda i polako zaključivao karijeru pa otvorio novu stranicu s još glupljim imenom. Imao sam frenda u tadašnjem vrlo čitanom "Poletu" gdje bi on, između recenzija stvarnih bandova i stvarnih albuma, novih Floyda ili Kajagoogoo mrtvohladno uvalio i recenziju izmišljene ploče Obale Crveenookih Majmuna "Čudnije od sranja" i "Narkomanija kao društvena zbilja".
Finalno, kao PipsChips&Videoclips, to je već legendarna scena, uprizorio sam se Kraljiću na vratima njegove gajbe na 14. katu i pozvao ga da svira u nepostojećem bandu.
PipsChips&Videoclips teško je strpati na bilo koji plakat osim jumboa, tako da su slova znatno manja i vidljivija od ostalih. Nikad nisam pristao skratiti na Pipsi. A da ne velim, kad su promotori konačno usvojili pravi poredak riječi (a ne recimo Pips Klips Videočips) do dan danas je nepremostiv problem da se ime piše bez razmaka (i zareza) između znakova, velikim početnim slovima riječi i sa simbolom za "&".

Uzmemo li da je 94,7% svih imena bandova ikada fascinantno glupo (ostavljam 5,3% puke teorije da je ime nekog banda za kojeg nikad nisam čuo "pametno") najluđe je da prema nekima sa super blentavim nazivima gajimo gotovo strahopoštovanje, dovodeći ih u direktnu vezu s mnogočime bez čega bi naše ovozemaljsko putovanje bilo posve drugačije, nekmoli promašeno. 

Na kakvim djetinjim forama zapravo leže naši životi, zar ne? Sjetite se toga sljedeći puta kad taj život počnete shvaćati ozbiljno. Recimo, odmah sada.

© 2024 PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS